Skrivanje mape nije brava
Uobičajeni pristup na dijeljenom računalu jest mapa s nezanimljivim nazivom ili atribut „skriveno” operacijskog sustava. Oboje su tek konvencije imenovanja. Svatko može promijeniti postavku, sortirati po datumu ili spojiti disk na drugo računalo i pročitati sve, bez ikakve lozinke.
Vaultine svaku datoteku šifrira algoritmom AES-256-GCM prije nego što je pohrani, pa razlika nije u tome može li netko pronaći datoteke. Razlika je u tome što mu njihovo pronalaženje ne pomaže.
Vlastita brava, a ne kućna
Na dijeljenom uređaju lozinka za prijavu obično je svima poznata i to je u redu za ono čemu služi. Trezor se otvara zasebnim uzorkom 5x5 ili šesteroznamenkastim PIN-om, pa mogućnost prijave na računalo nije isto što i mogućnost otvaranja vaših dokumenata.
Ako ovo želi više osoba, više trezora znači da svatko od vas može imati vlastiti na istom računalu, s vlastitim kodom, bez potrebe da itko upravlja drugima.
Uobičajena situacija jest odlazak od računala
Na dijeljenom računalu ne zatvarate sve za sobom, nego jednostavno ustanete. Diskretno automatsko zaključavanje to rješava: trezor se zatvara, a kriptografski se ključevi brišu iz memorije čim se aplikacija minimizira, pa sljedeća osoba koja sjedne zatiče zaključan trezor umjesto otvorenog.
Ugrađeni preglednik važan je iz istog razloga. Datoteke se otvaraju unutar trezora, pa dešifrirana kopija nikada ne završi u dijeljenoj ili privremenoj mapi kojoj bi mogao pristupiti drugi korisnički račun na istom računalu.
Ovdje nije riječ o tajnovitosti pred obitelji
Većina onoga što pripada u trezor na kućnom računalu posve je svakodnevno: porezne prijave, liječnički nalazi, skenovi putovnice i osobne iskaznice, police osiguranja. Ništa od toga ne mora biti tajna pred ljudima s kojima živite. No isto tako ne mora biti udaljeno jedan dvoklik za svakog gosta, svakog budućeg vlasnika uređaja i svaki program koji se na njemu izvodi.



