Dva koda, dva različita zadatka

Decoy Vault i Duress Vault rješavaju različite probleme i vrijedi precizno znati što koji od njih radi prije nego što se na bilo koji oslonite.

Decoy Vault otvara se drugim kodom i prikazuje upravo ono čime ste ga unaprijed napunili – skup uobičajenih datoteka koje ste sami odabrali. Namijenjen je situacijama u kojima morate nešto otključati, a prazan bi trezor sam po sebi izazvao sumnju.

Duress Vault jest treći kôd koji otvara prazan trezor i pritom briše vaše prave trezore. Pritom iza sebe ne ostavlja sumnjivu praznu ljušturu: taj trezor postaje vaš glavni trezor, kao da na uređaju nikada ničega drugog nije ni bilo. Namijenjen je situacijama u kojima datoteke doista ne smiju preživjeti otključavanje – ne radi skretanja pozornosti, već kako ne bi ostalo ništa što se može pronaći. Koja se opcija primjenjuje ovisi isključivo o tome s čime se suočavate, a obje postavljate vi unaprijed, bez improvizacije u tom trenutku.

Jedan trezor, ne dva odvojena alata

Materijal izvora najčešće završava ondje gdje ste se zatekli kada ste ga primili – na telefonu na terenu, na prijenosnom računalu za radnim stolom. Vaultine radi na sustavima Windows, macOS, iOS i Android, pa je to u oba slučaja isti šifrirani trezor, a ne aplikacija za telefon koju morate pamtiti i preslikavati na prijenosno računalo.

Uvoz mapa i ovdje je važan: postojeća mapa dokumenata ulazi kao mapa, a ne kao trideset pojedinačnih datoteka dodanih jedna po jedna.

Ništa za prisilno izuzeće

Vaultine nema sustav korisničkih računa niti poslužitelj koji pohranjuje vaše datoteke ili vaš ključ za šifriranje. Ključ se izvodi iz vašeg koda na vašem uređaju i nikada ga ne napušta. To je arhitektonska odluka s praktičnom posljedicom: na strani pružatelja ne postoji kopija materijala vašeg izvora koju bi netko mogao zatražiti, izuzeti sudskim nalogom ili kompromitirati – jer je od samog početka nikada nije ni bilo.